Osnovna škola Marije i Line Umag

Susret s književnicom organiziran je za učenike 8. razreda u Mjesecu hrvatske knjige

Knjiga 'Trči! Ne čekaj me...' nastala je jedne noći 1991. godine kada je neboder bio pogođen. Bojana je tada imala samo 13 godina i željela je ostaviti trag, napisala je prvu rečenicu od koje je nastala knjiga.

Toga ljeta Bojana je iz grada Karlovca otišla u karlovačko predgrađe Turanj kod bake. Taj dan, rekla je, sve joj je bilo mutno sive boje iako je to trebao biti jedan od ljepših dana, jer ipak je to bio zadnji dan škole. Bojana nam je ispričala kako je jedne ljetne noći, kasno u noć kroz prozor vidjela čudne ljude u uniformi kako se šuljaju oko kuće, što je još više pridonijelo njezinoj nelagodi. Unatoč velikom nećkanju, odlučila je to zadržati za sebe. Otkako je rat započeo pa sve do danas, iz glave joj ne izlazi pomisao da je ona kriva za rat, da je nekome rekla za to, mogla je nešto spriječiti.

Kada se Bojana vratila sa ljetovanja i započela novu školsku godinu, jednoga dana čula se pucnjava, a na ulicama se pojavljuju tenkovi. Roman je opisao sljedeće 4 godine Bojanina života za vrijeme ratovanja. Iako su se te 4 godine morali skrivati u podrumu svoje zgrade, to ne znači da nije bilo zanimljivih događaja. Naime, jednog dana  za vrijeme bombardiranja puno je ljudi iz zgrade bilo u podrumu već neko vrijeme. Bili su gladni. Odjednom se teta Mirjana ustaje i odlazi u stan po jaja. Ljudi su je pokušali zaustaviti izjavama poput: „Mirjana, ne možeš ići, umrijet ćeš!“ No ona im je svaki puta odgovorila: „Ako mi je suđeno, suđeno mi je.“ Ubrzo nakon toga, dok su svi bili u iščekivanju, teta Mirjana se vraća s loncima, kuhaćim priborom i jajima. Bojana nam je priznala da nikada nije pojela slasniju i finiju kajganu. Poručila nam je kako mi ustvari ne znamo kako je nakon nekoliko dana staviti nešto toplo u usta, stoga da se ne ljutimo ako nam roditelji ne mogu kupiti brendirane tenisice ili novi mobitel.

Roman 'Trči! Ne čekaj me...“ sa sigurnošću nije napisan da bi se prenijela ratna priča ili kako bi mi suosjećali s autoricom, već kako bi shvatili kako je bolno izgubiti djetinjstvo i neproživljenu mladost. Bojana je više puta spomenula da je sve što je ona željela bilo živjeti život kao i ostali vršnjaci diljem svijeta.

Ana Cerovski, 8.b

Voditeljica Novinarske grupe: Jelena Paić, prof. i dipl. knjižničar