Odnijeli smo im dvije košare pune kolača , kestenja, oraha, lješnjaka, vina,maslinova ulja,raznog voća.

Darove smo odnijeli nakon blagoslova, dakle tijekom trećeg sata.

Gospođa i gospodin  Makovac  radosno su nas ugostili.

Gospodin Duilio nam je ispričao da se školovao za učitelja i da je radio u našoj školi. Godine 1985. doživio je moždani udar od kojega se oporavio uz veliku podršku supruge, također bivše učiteljice. U sklopu rehabilitacije približio se slikarstvu i otkrio strast kojoj se posvetio.

Mi, sadašnji osmaši, u šestom smo razredu organizirano posjetili izložbu gospodina Duilia i tako smo imali priliku upoznati se s njegovim radom i žarom kojim je prenosio na nas mlade svoje znanje o zavičaju.

Našom smo posjetom i simboličnim darom željeli  pokazati da nismo zaboravili ljude koji su svoj život posvetili radu s djecom i prenošenju znanja na mlađe generacije.

Kristin Balenović, 8.c