2014-01-29 10:02:13 Hrvatski suvenir Istarski tartuf hrvatski biser, podzemni gospodin Comenius projetk Sudionici: 1. i 3. razred, PŠ Petrovija Mentor: učiteljica Aurika Matković
Odabrali smo ovu temu kako bi učenike upoznali s posebnostima tartufa kao posebne gljive koja raste u Motovunskoj šumi, upoznali ih sa psima tartufarima, preradom tartufa, načinima njegovog nalaženja i jelima u kojima ga koristimo i što s njim spravljamo. U tu svrhu istraživali smo putem Interneta, encikolpedija, stručnih knjiga o gljivama i sl. Odradili likovne, literarne i novinarske radionice. Izradili plakate i ppt prezentacije kako bi svoj rad prezentirali našim roditeljima. Mijesili smo domaće fuže i uživali u delicijama od tartufa u Konobi Nono u Petroviji. Bili na terenskoj nastavi: - Dani tartufa u Livadama - uzgajivači pasa tartufara - prerada tartufa u Plovaniji - Motovunska šuma, sudjelovanje u traženju tartufa Istraživajući, doznali smo da su te gljive nepravilnog oblika poznavali već i Egipćani, a spominju ih i starorimski i grčki filozofi, pisci i vladari. Tajna o njihovom rastu i načinu života održala se sve do XIX st. kada je otkriveno da rastu u simbiozi s korijenjem određenih vrsta drveća, od kojih su kao najbolji hrast lužnjak i kitnjak. Najbogatija nalazišta ove gljive u Hrvatskoj nalaze se na području Istre, gdje je prvi put otkrivena 1929. godine. Najviše ih ima u dolini rijeke Mirne, u Motovunskoj šumi gdje raste u zajednici ne samo s hrastom nego i s topolama. Naučili smo da tartuf pripada rodu gljiva gomoljača ( Tuber). Postoje dvije najznačajnije vrste: - bijeli ( Tuber magnatum) i - crni ( Tuber melanosporum). Smatra se da istarski bijeli tartuf ima izrazito dobru aromu i jedan je od najcjenjenijih i najkvalitetnijih u svijetu. Može postići cijenu i do 750 eura, a u sušnim godinama i mnogo više. Nalaze se ispod zemlje na dubini i do 3o cm zbog čega ih je teško pronaći i u tu se svrhu koriste posebno izdresirani psi koji njuhom otkrivaju mjesto rasta. Najveći ikad pronađen iskopan je 1999. godine u blizini Buja, a težio je 1.31 kg i kao takav ušao u Guinnessovu knjigu rekorda. Za istaknuti je, da je realizacija projekta bila jako zanimljiva , posebna, s mnogo izlazaka u našu prekrasnu prirodu. Ovim putem upoznali smo raznolik biljni i životinjski svijet koji nas okružuje. Toliko života ima svuda oko nas, a da ponekad toga nismo ni svjesni. Gazimo i uništavamo ovu našu Zemljicu, a imamo samo nju, jednu jedinu! Aurika Matković 23. prosinca 2013. |
Osnovna škola Marije i Line Umag |