U ljepoti i prkosu nepokorene mladosti, u dubokoj vjeri i idealima za koje su se borile, pale su u cvijetu mladosti Marija Medica i Lina Zakinja. Pale su zajedno ovdje,  u Brutiji jer su stremile višim idealima.

U utorak, 28. ožujka 2018. na spomen-obilježju u Brutiji obilježena je 74. godišnjica pogibije Marije Medica i Line Zakinja pod organizacijom Udruge antifašističkih boraca Bujštine i OŠ Marije i Line, Umag. Komemoraciji su tradicionalno nazočili predstavnici Grada Umaga, članovi političkih stranaka, predstavnici Udruge 154. brigade HV-a, predstavnici Udruge HVIDRA Umag, djelatnici i učenici umaških škola te članovi Udruge.

Školski zbor pod vodstvom Mirele Zemčak  tradicionalno je izveo himnu „Lijepa naša domovino“ i svečanu pjesmu „Krasna zemljo, Istro mila“. Zatim je  Andrea Zakinja, učenik 7. razreda,  izveo „Tišinu“ na trubi dok su vijence polagali predstavnici Udruge antifašističkih boraca Bujštine, predstavnici Grada, dviju škola i političkih stranaka. Nakon minute šutnje odane u počast mladim djevojkama Mariji i Lini nazočnima se obratio predstavnik Udruge antifašističkih boraca Bujštine, gospodin Vinko Golčić i gradonačelnik Umaga, gospodin Vili Bassanese.

Udruga antifašističkih boraca svake godine raspisuje natječaj  i nagrađuje najbolje učeničke literarne radove na hrvatskom i talijanskom jeziku na temu Marije i Line. Treću nagradu dobili su učenici Erika Trento iz TOŠ “Galileo Galilei“ i Vedran Galović iz OŠ Marije i Line, drugu nagradu dobile su učenica TOŠ „Galileo Galilei“ Mia Radešić i učenica OŠ Marije i Line Neela Pančić, dok su prvu nagradu dobili učenici TOŠ „Galileo Galilei“ Alex Ćetojević i Gaia Turina, OŠ Marije i Line. Svi nagrađeni učenici su svoje literarne radove pročitali.

U kulturno-umjetničkom djelu programa nastupili su: Glazbeni odjel OŠ Marije i Line s učenicima Matijom Klajem kao pratnja zbora i Ericom Valentićem koji je izveo „Klarinetten Muckel“ na harmonici, Antonija Maletić govorila je Pupačićeve stihove „Molitva zemlji“, a David Ileković govorio je Balotinu „Kozu". Učenice talijanske škole Serena Coronica i Marianna Zugan govorile su stihove pjesama „Promemoria“ i „Memorie“. Nakon tih točaka Školski zbor izveo je pjesmu „Marija i Lina“ koju je napisao Stefan Mandić (generacija 2011/12), a uglazbila prof. Mirela Zemčak. Kroz program su nas vodili Antonija Maletić i Ivan Zubin, učenici 5. razreda.

Na samom kraju kulturno-umjetničkog programa zamjenica ravnatelja Mate Vidovića, gospođa Sanja Zakinja obratila se nazočnima  prigodnim govorom te najavila drugi dio tradicionalnog okupljanja.

David Ileković govori stihove Balotine pjesme "Koza"

Trećenagrađeni Vedran Galović prima nagradu

Neela Pančić, drugonagrađena

Gaia Turina, prvonagrađena

Završni govor zamjenice ravnatelja Sanje Zakinja

Tekst: Jelena Paić, prof.i dipl.knjižničar

Fotografije: Grad Umag i Jelena Paić

Nagrađeni literarni radovi:

 Marija i Lina

Kada zamišljam Linu i Mariju, ne zamišljam heroje, već dvije najbolje prijateljice koje šetaju uz cestu, pomalo uplašene, pomalo nasmijane. Zamišljam kako se na putu šale, ali potiho da ne bi privukle nikakvu pozornost. Zamišljam da pričaju o dečkima s osmijehom na licu, ne dajući ratu da ih obeshrabri. Zamišljam djevojke koje nisu htjele biti heroji, nego su željno iščekivale kraj rata i svoju budućnost.

Imale su snove koji su im bili oduzeti

Za našu budućnost,

Za našu slobodu

Za našu sreću

Za našu zemlju,

Dale su svoje.

Svoju budućnost,

Svoju slobodu,

Svoju sreću,

Svoj život

I zato su one naši heroji.

Gaia Turina, 8.b

Mentorica: Mirela Jovičić, prof.

                 Marija Medica i Lina Zacchigna

Marija Medica i Lina Zacchigna bile su dvije mlade heroine koje bi svakom čovjeku trebale biti uzor. Naravno, većinu ljudi nije briga koliko znače i koliko su zaslužile biti slobodne kao što smo i mi danas.

Što mislite, je li  pametna odluka zaboraviti to što su te dvije mlade djevojke, Marija i Lina, proživjele taj teroristički čin kojim su lišene života­­­­?To se dogodilo u Drugom svjetskom ratu,u kojemu je jako puno ljudi poginulo na jedan tragičan način. Među svim tim ljudima bile su i Marija Medica i Lina Zacchigna. One su bile dvije dobre prijateljice,međusobno su si pomagale, jer su znale da postoji puno bolji život nego u ratu,muci,mržnji i strahu. One su nastradale samo zato jer su htjele mir i slobodu za sve. Svaki put kad ih se sjetim, postanem tužna. Zašto?Pa zato što su trpjele tu bol za sve nas. Tražile su samo dobrotu  i veselje. Ja  mislim da bi bile sretne  kad bi znale da se to sve smirilo,ali samo u nekim zemljama. One to znaju iako su gore,one nas gledaju. Naravno, uvijek ćemo vas pamtiti,jer ste se borile za našu slobodu i za naš bolji život. Žao mi je što neka djeca ne cijene ono što imaju. Jako je lijepo imati puno prijatelja,ali je najljepše imati prijatelja/icu  koja će uvijek biti tu kad ju trebaš. Jako je lijepo to što se naša škola zove Osnovna Škola Marije i Line. Hvala vam!

                                                                                            Neela Pančić, 5. d

Mentor: Božidar Cvenček, prof.

Marija i Lina

Marija i Lina ,

naše su heroine .

Poginule su časno

i postale su lica škole.

To nam je jasno

Sada su zaštitna lica

naše škole,

a ljudi koji su ih voljeli

sada se za njih mole .

Kraj njihovih slika

puno je cvijeća ,

a u njihovim dušama

vlada velika sreća

Vedran Galović, 5.a

Mentorica: Mirela Jovičić, prof.