2020-11-17 13:34:09 Obilježavanje Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje - 18. 11. Danas znamo da nijedna žrtva nije bila uzaludna jer slobodno mislimo, govorimo, ponosno hodamo kroz život, odgajamo djecu da vole i brinu se o svojoj domovini. Učimo ih da se treba boriti i ne posustajati. I kada se čini da više ne možemo, uvijek treba dati i onaj zadnji atom snage jer, ponekad, baš on da prevagu u borbi dobra i zla. Dobro pobjeđuje! Zapalimo večeras svijeću u Aveniji Vukovar od 18:00 sati, ostavimo upaljeni lampion u prozorima u spomen na svu žrtvu koju su podnijeli naši ljudi, poručimo im tom malom jednostavnom gestom da ih nećemo zaboraviti. Ravnateljica Sanja Zakinja, prof. Dana 18. 11. Republika Hrvatska obilježava Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Prošlo je 29 godina od događaja koji je ostao upisan kao najtragičniji u suvremenoj hrvatskoj povijesti - dana kada je nakon tromjesečne neprijateljske opsade grada i svakodnevnog razaranja objavljena vijest kako je Vukovar zauzela JNA i srpske paravojne postrojbe. Uslijedila su masovna razdvajanja obitelji, odvajanja muškaraca od žena i djece, skrivena deportacija muškaraca u koncentracijske logore u Srbiji, izvlačenja ranjenika iz vukovarske bolnice koji su, uz civile i branitelje, odvedeni i mučki ubijeni na Ovčari. Iscrpljeni preživjeli žitelji Vukovara pješačili su razorenim gradom u tužnoj koloni čije su potresne kadrove prenijele sve medijske kuće. Mnogi su nosili tek nekoliko vrećica s najosnovnijim stvarima, nije bilo vremena ni načina kako ponijeti obiteljske fotografije, uspomene iz djetinstva druge predmete. Vukovarcima su ostala samo sjećanja na život do jeseni 1991. godine. Aktiv Povijesti Uređenje Škole i dječji radovi pod mentorstvom Danice Sardelić, prof. Fotografije: Jelena Paić, prof. i dipl. knjižničar
PRIČA O GRADU (…) Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, primili pri poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj se ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi. Siniša Glavašević, Priče iz Vukovara, Matica hrvatska, Zagreb 2019.
Vukovar
Ima jedna cesta u ravnici cesta koja vodi u krilo moga grada. Odavno njome nisam kročila, ali znam da još postoji.
Iako je zarasla, znam da me svaki tren krov zove i čeka.
I danas, kao nikada do sada.
Znam da ću tom cestom u Vukovar.
Isabel Jurić ,5. d
I u mom gradu svijetli Vukovar
Vidim ga kada idem u Ilok kod bake i djeda Uvijek se jako rastužim zbog tog rata Kada se sjetim što su sve prošli ti ljudi, a s njima i moja baka, djed i mama Ovaj grad za djetinjstvom plače i zbog toga njemu palimo svijeće Vodotoranj za sve nas ponosno stoji, iako ranjen, odustati neće A za dalje poželimo mu puno sreće jer Radost i njegova ljepota otići nikad neće.
Noa Benolić, 5. d
Mentorica literarnih radova: Mirela Jovičić |
Osnovna škola Marije i Line Umag |