Povodom obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta na satu Hrvatskoga jezika prisjetili smo se tragične sudbine djevojke Lee Deutsch – zagrebačke Anne Frank, koja je, zajedno s Annom, postala simbol borbe protiv nacizma i rasizma. Obje su imale samo 16 godina kada su umrle kao žrtve holokausta.

Na satu smo čitali ulomak iz biografije Pavla Cindrića: Lea Deutsch – zagrebačka Anne Frank, a zatim smo pogledali i film Branka Ivande: Lea i Darija. Upoznali smo „čudo od djeteta“, mladu zagrebačku glumačku zvijezdu u usponu čiji je najveći san bio da cijeli život pleše, pjeva i glumi. Nažalost, taj san naglo je prekinut posljednjim transportom Židova iz Zagreba 1943. godine.

Sjedila je nepomično na klupi nasuprot HNK-a odjevena u kaput uzorka riblje kosti s našivenom žutom Davidovom zvijezdom, gotovo je prekrivajući rukom i satima gledala u zgradu u kojoj je nekoć bila zvijezda, a sada nije smjela ni ući u nju.  (Relja Bašić)

Učenici su pisali Lei pisma utjehe i ohrabrenja te pjesme posvećene našem čudu od djeteta.

Neke od uradaka možete pročitati u nastavku.

Djevojka slomljenih krila

Riječi utjehe

nemoguće je čuti

jer osmijeha na licu više nema.

Suze teku niz obraze

dok srce nešto loše sluti.

Radost duboko u duši drijema.

Lea nepomično sjedi.

Sunce sija, ali na nju ne pada

niti jedna njegova zraka.

Ona se bori s tugom, u jadu i bijedi.

Očekuje dan kad će njezino tijelo da strada.

Želi izaći iz tog beskrajnog mraka.

Ali u srcu ju želje ne napuštaju.

I dalje joj srcem vlada smijeh.

Snagu joj daju glazba i gluma

dok drugi misle da je svaki njezin korak grijeh.

Djevojke o kojoj stihove ove pišem

danas više nema.

Jer ona je anđeo slomljenih krila

čiji san zauvijek na nebu drijema.

                                                                                                         Barbara Jeger, 8. d

pleše na pozornici

dok ga prekrivajući

svoju zvijezdu gleda

djevojka čija je

titula čuda

pregažena tranzitnim

vlakom koji vodi

do zadnjih

plesnih koraka

no ta zvijezda ne znači uvijek

slava nego i patnja koju

čudo od djeteta prekriva

želeći ponovo proživjeti

trenutke mladog čuda

i novih prilika

no može dovesti

i do zadnjeg daha

ljudi i djece koja su željna

ponovno proživjeti

svoje djetinjstvo

kao i svaki

uspjeh i neuspjeh

kojim bi bili ponosno prozvani

čudom od djeteta

Zara Bačić, 8. c

                Draga Lea!

Zaista sam se rastužila kad sam te ugledala kako bespomoćno sjediš na klupi ispred kazališta koje je nekad bilo gotovo sva tvoja radost. Čvrsto sam te htjela zagrliti i pružiti ti pomoć, ali sam od tuge ostala samo nepomično stajati. Što god ti rekla, znam da neće pomoći i da ništa neću učiniti, ali ću svejedno pokušati. Znaj da nisi ni za što kriva, da si jedna nevina i nedužna djevojka koju mnogi sputavaju u njezinim željama. Znaj da nikada ne treba gubiti nadu u bolje sutra i da uvijek trebaš na sve zlo u kojem se nalaziš uzvratiti osmijehom. Nadam se da ćeš me razumjeti, zato što tvoje kazalište nije ispred tebe, već u tvom srcu. Neka u tvome srcu zauvijek ostane barem mali djelić radosti i neka ti tvoja pozornica uvijek bude vodič u životu.

Tvoja prijateljica Barbara

Barbara Jeger, 8. d