Radni im dan počne u pet ujutro. Budi ih trener, kojemu su večer prije predali mobitele da bi ranije legli. Zatim kreću na doručak i oko šest sati su već u redu na žičari. Onda im trener postavlja stazu. Oko sedam startaju sa skijanjem. Treniraju i po četiri sata. Oko podne i pol je ručak. Slijedi poslijepodnevni odmor, učenje na daljinu preko mobitela, a oko 17 sati počinje kondicijski trening koji najčešće obuhvaća i trčanje. Slijede večera i spavanje. Treninzi znaju trajati tjedan, dva

Zvuči pomalo nevjerojatno i fantastično da se među pet najboljih mladih hrvatskih skijaša kadeta našlo dvoje Umažana, što je do sada najveći uspjeh istarskog skijanja! Ema Božić i Marko Bokavšek članovi su Ski kluba Rijeka, 14-godišnjaci, odlični učenici osmog razreda OŠ Marije i Line u Umagu. Oni su jedini skijaši s Poluotoka, natjecatelji u tom rangu koji se natječu i na međunarodnim ski utrkama.

Ema i Marko vratili su se jučer iz skijaškog centra u Andalu, u Italiji, gdje su školske praznike proveli radno sa svojim klubom, intenzivno trenirajući od jutra do večeri na teškim skijaškim stazama i poligonu. Na povratku nisu pokazivali tragove umora. Naprotiv, zablistala su im lica od širokih osmijeha. Ema i Marko skijanje ne smatraju razbibrigom. Njihova adolescencija toliko podsjeća na život odraslih sportaša da im uz velika odricanja ostaje vrlo malo vremena za vršnjačko zadovoljstvo. Potkrepljuju nam to u razgovoru opisom svojih skijaških aktivnosti i dnevnih treninga.

- Provodimo više od sto dana godišnje na snijegu. Skijaška sezona traje od lipnja do ožujka, na ljetnim treninzima koji traju od lipnja do rujna skijamo po glečerima Italije i Austrije, u Hintertuxu i Passo Stelviju. Potom slijede zimski treninzi i natjecanja po brojnim skijalištima Hrvatske, BiH, Slovenije, Italije i Austrije. Tu sudjelujemo i na međunarodnim natjecanjima, ističu Ema i Marko pa opisuju vojnički režim na snijegu.

Radni im dan počne u pet sati ujutro. Budi ih trener, kojemu su večer prije predali mobitele da bi ranije legli. Zatim kreću na doručak i oko šest sati su već u redu na žičari. Onda im trener postavlja stazu. Oko sedam startaju sa skijanjem. Treniraju i po četiri sata. Oko podne i pol je ručak. Slijedi poslijepodnevni odmor, učenje na daljinu preko mobitela, a oko 17 sati odlaze na kondicijski trening koji najčešće obuhvaća i trčanje. Zatim slijedi večera i spavanje. Treninzi znaju trajati tjedan, dva.

Ema je starija kadetkinja U-16 (ulazno godište, 2007.), a Marko je mlađi kadet U-14 (izlazno godište, 2008.). Skijaška karijera im se odvija paralelno. Aktualni trener im je Mateo Rački iz Ski kluba Rijeke. Na skijice su stali istodobno u četvrtoj godini, u Livignu kao klinci Ski kluba Umaga. Prvi im je učitelj skijanja bio Bojan Božić, Emin otac. I sam je skijaški veteranski šampion. Lani je ostvario treći rezultat na svijetu u mastersima na FIS natjecanju, osvojivši kristalni globus! I on je član Ski kluba Rijeka. Jabuka ne pada daleko od stabla, prvo je što nam pada na um dok Ema živopisno slaže skijaške fragmente u svoj mozaik uspomena.

- Imali smo najboljeg ski učitelja, veli uz smiješak pa pojašnjava da su se Marko i ona upisali u Ski klub Rijeka u drugom osnovne jer su osjetili neopisivu želju za napretkom i vrhunskim alpskim skijanjem kao i natjecanjima što im je u tom klubu omogućeno. Nakon korona-pandemije, ove su godine krenuli intenzivnije skijati, što je rezultiralo boljim rezultatima i višim plasmanom u ukupnom poretku. Godišnje sudjeluju na 15-ak utrka, a skijali su u Italiji, Austriji, Sloveniji i BiH.

- Trenutno sam peta u ukupnom poretku u svojoj kategoriji kadetkinja, gdje je između 25 i 30 natjecateljki. Za sada je to moj najveći uspjeh u vrlo jakoj konkurenciji. Naime, gotovo sve cure su aktivne sportašice, od kojih su prve četiri iz Zagreba i članice hrvatske reprezentacije. A njima je Sljeme pod nosom pa svakodnevno treniraju i pohađaju školu, pojašnjava Ema, skijašica s mora zašto je njezin plasman u toj grupi još zavidniji.

Upravo ovih pet ulazi u prvu, vodeću skupinu skijašica koje imaju pravo sudjelovanja na međunarodnim natjecanjima, ističe Ema, pa s osjetnom sjetom veli da ovogodišnja međunarodna utrka na Sljemenu zbog loših vremenskih uvjeta nije održana. Ova joj se staza čini najteža jer je komplicirana, strma, zavojita, zaleđena i puna hupsera, a definitivno joj je najdraža ona na Kupresu gdje je snijeg mekši pa uspijeva tehnički sve odraditi. Sezonska natjecanja sastoje se od šest slaloma i šest veleslaloma te četiri Super G-ija (super giant slalom). Na kraju konačni zbroj bodova određuje poredak skijaša i tako se Ema plasirala peta.

- Ali se, zapravo, ove prve četiri cure ne pomiču s istih mjesta, već im se ja nastojim približiti. Na svakoj utrci postižem sve manji zaostatak, a jednu sam i dobila pa sam na toj utrci bila četvrta. Prve tri uspijem i prestići, osobito u veleslalomu koji mi je jača disciplina, opisuje svoje skijaške vještine i rezultate pa potom zaključuje, onako fair play, korektno, sportski: "Konkurentice smo na bijelim stazama, ali smo privatno bliske i družimo se. Komentiramo utrke. Skijanje volim i zato što među nama ne postoji zavist zbog tuđeg uspjeha. Jedino ti bude malo žao što se ti nisi plasirao bolje. To je zdrav sport u kojem čestitaš pobjedniku i želiš da i ti drugi put skijaš bolje."

Svjesna je da samo uz puno rada i napora može ostvariti još bolji uspjeh, naravno, ali ljubav prema skijanju je glavni motiv i pokretač njezinih želja.

- Želim još puno više trenirati u sljedećoj sezoni, a budući da dvije starije cure U-16 izlaze iz naše grupe, a dolaze one 2008. godišta, to znači da ću ostati najstarija u grupi pa mislim da ću uz puno truda i vježbanja ostvariti mogućnost za postolje. Cilj mi je stati na postolje,      a nakon toga bih otišla dalje na FIS utrke, neskriveno i emotivno priča o svojim željama Ema iza koje stoje odlučnost i neobično čvrst stav za jednu 14-godišnjakinju.

Autor: Sanja BOSNIĆ