Ravnatelj  škole  jedna je od ključnih osoba u školi o čijoj sposobnosti i umijeću ovisi proces razvoja i kvaliteta rada škole  što se u konačnosti vidi kroz postignuća učenika, zadovoljstvo učitelja i lokalne zajednice. Znači, ravnatelj potiče i usmjerava realizaciju nastavnog programa, osigurava učiteljima svu potporu, kako materijalnu, tako i edukacijsku ne zaobilazeći uspješne reakcije na trajno promjenjive ciljeve i zadaće koje se pred školu postavljaju. Tada dolazi do izražaja njegova sposobnost. Najkraće rečeno, ravnatelj je pedagoški rukovoditelj i menadžer odgojno-obrazovne ustanove.

Volim izazove, realizaciju novih programa i projekata, kao i uvođenje inovacija, ne samo u našu školu nego i u sustav školstva.

Kao i posao učitelja,  posao  ravnatelja je  vrlo odgovoran  jer  rezultat rada ne dolazi preko noći. Težak je ako ga radite neodgovorno i bez volje. Tada vam ga  prepreke na koje nailazite čine teškim.

Da, sjećam se. Ukinuo sam ''boksove'' za cipele i papuče jer su se dešavale krađe, sakrivanja obuće, a i teško je bilo kontrolirati tko se izuo, a tko ne.

Jesam, zadovoljan sam vama učenicima, učiteljima, kao i okruženjem. To temeljim na činjenicama i spoznajama kakvo je stanje u drugim  školama u našoj domovini.

Dio odgovora je već naveden. To ste vi i učitelji, kao i cjelokupno osoblje u školi. Mi smo jedna od rijetkih škola koja već 15 godina ima pet dana u tjednu kuhanu marendu i ručak što je  zasluga i osoblja u kuhinji škole.

Svakako je to višegodišnje vođenje ove odgojno-obrazovne ustanove, a posebno sam ponosan na organizaciju nastave početkom Domovinskog rata za 789 učenika prognanika i izgnanika iz svojih domova, kao i prihvat i smještaj učitelja za njih. Bila je to potpuno druga škola, radili smo u dvije smjene. Bio sam sudionik izrade programa rada za njih pri našem Ministarstvu.  Za svoj rad i zasluge odlikovan sam Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića 1995.  godine od prvog hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tuđmana,  što mi je vječita čast.

Ponosim se uspjehom učenika jer je njihov uspjeh i uspjeh učitelja koji rade s njima. Svake godine najmanje 15% učenika se visoko plasira na županijskim natjecanjima, mnogi su i sudionici i državnih natjecanja.

Škola se još više mora otvoriti prema sredini, mora se više ekološki osvijestiti i do kraja realizirati zadane programe. Mora biti prepoznatljiva od kulture ponašanja, odijevanja do pozitivnih nastupa na svim područjima.

Promjene u školstvu treba postupno uvoditi i njih trebaju predlagati škole, učitelji, djelatnici škola, a ne birokrati u uredima Ministarstva. Ja sam stalno uključen u neke projekte, ali to teško ide upravo zato što se ne poštuje ono što sam naveo. Mala matura nije nepoznanica, a Pravilnik o ocjenjivanju ima mnogo nelogičnosti, šalje poruku opravdanja za nerad učenika, premalo je u njemu istaknuta obveza učenja u kontinuitetu. To govorim odgovorno jer učitelji znaju svoj posao i treba naći drugi način da ih se kontrolira, a ne kritizira Pravilnikom koji bi trebali provoditi. Mislim da će uvijek stručnost  i praksa doći na vidjelo.

Težak je. Učitelji nisu adekvatno vrednovani, podcijenjeni  su i, na žalost, moraju se boriti za svoj ugled bez obzira na uspješnost u radu. Trebaju, odnosno trebamo mnogo truda uložiti u dokazivanje da radimo i kad nema vas učenika u školi. Mi smo osobe koje su samozatajne, zaljubljene u svoj poziv, ali mora se od nečega živjeti. Potrebno nam je vaše poštovanje, kao i poštovanje sredine i društva. Nikad položaj učitelja nije bio omalovažavan kao sada, ali bez obzira na to, mi časno izvršavamo, usuđujem se reći, svoje poslanje.

                                                                                                      Novinarska grupa

                  Helena Fodor, Tomislav Kučina, Chiara Mekinić, Ariana Paripović