Sudionici: 1. i 3. razred, PŠ Petrovija

Mentor: učiteljica Aurika Matković

Odabrali smo ovu temu kako bi učenike upoznali s posebnostima tartufa kao posebne gljive koja raste u Motovunskoj šumi, upoznali ih sa psima tartufarima, preradom tartufa, načinima njegovog nalaženja i jelima u kojima ga koristimo i što s njim spravljamo.

U tu svrhu istraživali smo putem  Interneta, encikolpedija, stručnih knjiga o gljivama i sl.

Odradili likovne, literarne i novinarske radionice.

Izradili plakate i ppt prezentacije kako bi svoj rad prezentirali našim roditeljima.

Mijesili smo domaće fuže i uživali u delicijama od tartufa u Konobi Nono u Petroviji.

Bili na terenskoj nastavi:

-         Dani tartufa u Livadama

-         uzgajivači pasa tartufara

-         prerada tartufa u Plovaniji

-         Motovunska šuma, sudjelovanje u traženju tartufa

Istraživajući, doznali smo da su te gljive nepravilnog oblika poznavali već i Egipćani, a spominju ih i starorimski i grčki filozofi, pisci i vladari.

Tajna o njihovom rastu i načinu života održala se sve do XIX st. kada je otkriveno da rastu u simbiozi s korijenjem određenih vrsta drveća, od kojih su kao najbolji hrast lužnjak i kitnjak.

Najbogatija nalazišta ove gljive u Hrvatskoj nalaze se na području Istre, gdje je prvi put  otkrivena 1929. godine.

 Najviše ih ima u dolini rijeke Mirne, u Motovunskoj šumi gdje raste u zajednici ne samo s hrastom nego  i s topolama.

Naučili smo da tartuf pripada rodu gljiva gomoljača ( Tuber).

Postoje dvije najznačajnije vrste:

-         bijeli ( Tuber magnatum) i

-          crni  ( Tuber melanosporum).

Smatra se da istarski bijeli tartuf ima izrazito dobru aromu i jedan je od najcjenjenijih i najkvalitetnijih u svijetu. Može postići cijenu i do 750 eura, a u sušnim godinama i mnogo više.

Nalaze se ispod zemlje na dubini i do 3o cm zbog čega ih je teško pronaći i u tu se svrhu koriste posebno izdresirani psi koji njuhom otkrivaju mjesto rasta.

Najveći ikad pronađen iskopan je 1999. godine u blizini Buja, a težio je 1.31 kg i kao takav ušao u Guinnessovu knjigu rekorda.

Za istaknuti je, da je realizacija projekta bila jako zanimljiva , posebna, s mnogo izlazaka u našu prekrasnu prirodu. 

Ovim putem upoznali smo raznolik biljni i životinjski svijet koji nas okružuje.

 Toliko života ima svuda oko nas, a da ponekad toga nismo ni svjesni.

Gazimo i uništavamo ovu našu Zemljicu, a imamo samo nju, jednu jedinu!

  Aurika Matković

23. prosinca 2013.