Dan sjećanja na žrtvu Vukovara u nama starijima budi emocije. Najviše je tu tuge, ali ima i ponosa, prkosa, gnjeva.

Svake  godine na različite načine  pokušavamo  svojim malim učenicima, koji su sve dalji od domovinskog rata, dočarati što nama znači taj Vukovar i zašto ga treba pamtiti i spominjati, zašto se ne smije zaboraviti.

Isprva nezainteresirani, gledajući slike razrušenog grada, uplašena lica stanovnika u koloni, slušajući priču o Vukovaru, postaju  pažljiviji, postavljaju pitanja, čude se, užasavaju.

Crtežima izražavaju ono što ih se najviše dojmilo: ranjeni vodotoranj, mnoštvo bezimenih križeva, zapaljene svijeće…

Kako budu odrastali, naše će priče postajati ozbiljnije, slike stradanja jasnije.

Ali nikada nam, ni odraslima ni malima, neće biti jasno. Zašto?

Nevenka Balenović

Radovi učenika 2. d razreda

Radovi učenika 2. a razreda

Plakati 3. b razreda

   Rad učenika 4. b razreda

Pano 4. c razreda

Foto: Jelena Paić, prof. i dipl. knjižničar