MORE PLAVO, MORE NEMIRNO

Na obali gledam moćne valove. Struje, huče, cvrče, viču, igraju se...Udaraju stare stijene, kruto kamenje. Govore Suncu i smiju se vjetru. Plešu s pticama, bijelim galebovima. Nose morsku vodu na sve strane, na sve uglove, na sva mjesta. Gledam i brodove što u daljini prolaze modrim morem. Oni su poput čovjeka koji hoda pustom ulicom. Voze ljude, vode ribe, školjke i rakove što se skrivaju u prostranom pijesku. Skrivaju se i skrivaju, ali more ih svejedno otkrije. More otkriva sve što se nađe na njegovu putu. Pred morem nema tajni, nema grijeha, nema tuge zato što u svačije snove more plavo, more nemirno, ući mora.

Barbara Jeger, učenica 6. d razreda

Mentor: Božidar Cvenček, prof.