PRIČA O GRADU

 (…)

Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, primili pri poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj se ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.

Siniša Glavašević, Priče iz Vukovara, Matica hrvatska, Zagreb 2019.

 Vukovar

Ima jedna cesta u ravnici 

cesta koja vodi u krilo moga grada.  

Odavno njome nisam kročila, 

ali znam da još postoji. 

Iako je zarasla, znam 

da me svaki tren  

krov zove i čeka. 

I danas, 

kao nikada do sada. 

Znam

da ću tom cestom u Vukovar. 

Isabel Jurić ,5. d

I u mom gradu svijetli Vukovar

Vidim ga kada idem u Ilok kod bake i djeda

Uvijek se jako rastužim zbog tog rata

Kada se sjetim što su sve prošli ti ljudi, a s njima i moja baka, djed i mama

Ovaj grad za djetinjstvom plače i zbog toga njemu palimo svijeće

Vodotoranj za sve nas ponosno stoji, iako ranjen, odustati neće

A za dalje poželimo mu puno sreće jer

Radost i njegova ljepota otići nikad neće.

Noa Benolić, 5. d

Mentorica literarnih radova: Mirela Jovičić