Na kraju smo školske godine 2021./2022. s našom učiteljicom Aurikom, kao učenici petog razreda, u Domu za starije i nemoćne posjetili profesora Ivu Kosovića, profesoricu (Ivanku) Zdenku Cigetić te profesora i jednog od bivših ravnatelja naše škole Jurja Radovčića. Slabije vide, čuju i govore, ali smo se doista zabavili i mnogo toga čuli i naučili.

Bili smo jako uzbuđeni jer se dvije godine zbog epidemije Domu nismo ni mogli približiti. Trebamo naglasiti kako smo dvije i pol godine bili njihovi, a i oni naši stalni gosti s kojima smo rado surađivali. Pjevali smo im, plesali, recitirali, održavali zajedničke radionice, izrađivali božićne jaslice, družili se, išli na izlete vlakićem do Katora i nema što sve zajedno nismo radili.

Odlučili smo se za ovaj razgovor budući da škola uskoro obilježava veliku obljetnicu. Obljetnica je to osnutka prve hrvatske škole u Umagu, a učitelji s kojima smo razgovarali bili su i učitelji naše učiteljice Aurike Matković. Bili smo izrazito znatiželjni i s nestrpljenjem iščekivali njihove priče.

Profesor Ivo Kosović (95 godina) rođen je u Ličkom Novom kraj Gospića 1926. godine. Završio je školu za profesora likovne kulture ponajprije u Gospiću, a potom je školovanje završio u Zagrebu.  Došao je  raditi na prostore Bujštine 5. svibnja 1947. godine. Dobio je najveću nagradu koju mogu dobiti prosvjetni radnici u Hrvatskoj, Nagradu Ivana Filipovića. U Umag je došao 1950. Naslijedio je profesoricu Milicu Kukurin iz Murina. Početkom njegova radnoga vijeka osnovna se škola iz Murina preselila se u Umag.

Profesorica Zdenka (Ivanka) Cigetić (86 godina) rođena je u selu po imenu Krasno 1936. godine. Pobjegla je od kuće jer ju otac nije želio školovati. Kad nam je to kazala, jako smo se iznenadili. Djevojčica, pa još i pobjegla od kuće. Kad je otišla na razgovor za upis u školu u koju je željela, kao i za stipendiju, iz škole su se iznenadili tome što im je ispričala. Iznenadili su se i njenoj velikoj želji da postane učiteljica te su je upisali u njihovu školu. Bila je odličan đak, jako vrijedna i na taj način zaslužila stipendiju. Završila je školu za profesoricu Hrvatskog jezika. Nakon školovanja došla je u Istru, u Novu Vas kod Brtonigle. Trudila se naučiti djecu, a i odrasle, hrvatski jezik jer su tada svi u mjestu govorili talijanski jezik te talijanski dijalekt. Ispričala nam je kako su svaki dan ponavljali osnovne riječi dok ih napokon nisu naučili. Spremala im je listiće s hrvatskim nazivima predmeta, voća i povrća kako bi što lakše zapamtili riječi. Svašta je smišljala kako bi im bilo lakše. Obožavala je svu dječicu i ljude u mjestu, a po njenim pričama o mještanima uvidjeli smo da su i oni voljeli nju. Nasmijali smo se njenim dogodovštinama. Kazala je kako se i danas rado sjeća dana provedenih u tom selu i kako je lijepe uspomene vežu uz njega.

Profesor Juraj Radovčić (91) rođen je 1931. godine. Završio je školu za profesora Tjelesne kulture. Nakon školovanja radio je u Karlovcu i Čakovcu te je došao u Istru. U umašku školu došao je 1955. godine. U svome radnome vijeku postigao je mnogo radnih uspjeha prvo kao učitelj tjelesnog, zatim kao rukometni trener te kao ravnatelj naše škole. Sjeća se kako je i on došao u Istru i kako su se učitelji trudili kako bi djecu što bolje naučili hrvatski jezik. Govorio nam je i o tome kako je vodio rukometnu ekipu, zapravo ekipe i kako su postizali uspjehe. Upoznao je tako, tada mladog, dobrog igrača, Linu Červara, bivšeg trenera hrvatske reprezentacije. Kazivao nam je i o otvaranju malih područnih škola na hrvatskom jeziku i o tome kako ih je nekada davno imalo skoro svako selo, ali se u svima njima baš i nije učio hrvatski jezik. Primijetili smo da se on sjeća doista mnogo podataka vezanih za našu školu i okolicu Umaga. Kao da smo pred sobom imali jednu malu enciklopediju. Želja mu je da ga posjete i učenici viših razreda kako bi razgovarali ne samo s njim već i s nekoliko korisnika Doma koji su bili njegovi i njihovi učenici, a danas zajedno provode dane pod istim krovom. Rekao je: Iskoristite nas dok smo tu!

Obećali smo profesorici Zdenki, razrednici naše učiteljice, da ćemo poruku prenijeti dalje u našu školu. Poruka je prenesena!

Grupa učenika sedmog razreda posjetit će nju i ostale prije božićnih blagdana! Nismo je stigli posjetiti! Preminula je 22. 12. 2022. i zbog toga smo žalosni. Uvijek ćemo je se rado sjećati!

Javili smo Domu da stižemo i nastavljamo tamo gdje smo stali!

Učenici: Tia Marković, Nika Valečić, Meri Markov - 6. a., Gregor Ambrošić – 6. b,  Mentorica: Aurika Matković, učitelj savjetnik