preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
Odgoj djece za život bez agresije

 Odgoj djece za život bez agresije

 

Što je agresivnost?

 

Pojam dolazi iz latinskog jezika, a korijen mu proizlazi iz riječi aggredi, koja označava prilaženje nečemu, izlaganje nečemu.

Agresivnost je emocionalno stanje uzrokovano uzbuđenjem naših osjećaja i tumačenjem situacije u kojoj se nalazimo kao nečega što potiče našu agresiju. To emocionalno stanje je praćeno povišenom razinom lučenja adrenalina, koji potiče fizički doživljaj uzrujanosti i agresivnosti.

Kao što vidimo po prethodno navedenim znanstvenim obrazloženjima, svi smo mi agresivni, ali to ne podrazumijeva destruktivnost naših činova dok smo u stanju agresije. Međutim, kada se govori o djeci osnovnoškolskog uzrasta, najčešće se pod pojmom agresivnosti podrazumijeva upravo destruktivna agresivnost koja podrazumijeva namjerno nanošenje štete.

 

Kada su djeca agresivna?

    Prema teorijama socijalnog učenja djeca su agresivna jer su to naučila iz svog socijalnog okruženja. Međutim, svjedoci smo vremena u kojem su sva djeca izložena prizorima nasilja, ali ne pokazuju sva djeca jednaku količinu destruktivne agresije.

     Teorija potreba govori da agresija proizlazi iz nezadovoljenih potreba. (Ovdje spadaju sve ljudske potrebe od one za osjećajem sigurnosti, pripadanjem, hranom, toplim domom do potreba rasta u koje spadaju potreba za priznanjima i napredovanjem). Kao što vidimo, niti ova teorija ne objašnjava u potpunosti uzroke agresije, jer nisu sva djeca uspješna, niti su sva djeca članovi toplih obitelji, ali ta ista djeca nisu niti uvijek agresivna.

     Istina je najvjerojatnije u kombinaciji ovih dviju teorija. Nezadovoljavanje osnovnih životnih potreba stvara napetost, koju dijete u odgovarajućem trenutku može pripisati određenom kontekstu (učitelj me ne voli, roditelji me maltretiraju, drugi učenici me izazivaju), a zatim se počinje ponašati agresivno jer je (ili od roditelja, ili od druge djece ili sa televizije) to uočilo kao jedini oblik ponašanja koji se koristi u takvim situacijama.

 

Što učiniti ako je moje dijete agresivno?

     Iz prethodno navedenog razmišljanja može se zaključiti da bi bilo dobro djeci vlastitim primjerom pokazati kako se treba ponašati u situaciji koja izaziva agresivnost. Na taj način djeca mogu uočiti da postoje i drugi oblici ponašanja u situacijama koje izazivaju agresivnost osim destruktivne agresivnosti.

     Također bi bilo dobro razviti osjećaj bezuvjetnog prihvaćanja djeteta u vlastitom domu. To ćete najlakše učiniti ako djetetu poklonite svoje vrijeme - to je najvredniji dar koji mu možete dati. Ako je vaše dijete mlađe od 10 godina, njegov osjećaj sigurnosti možete razviti tako da se igrate s njim svaki dan u određeno vrijeme i da pritom pričate kako je bilo u školi i slično. Ako se radi o starijem djetetu, možete otvoreno porazgovarati s njim svaki dan. U bilo kojem slučaju dovoljno je 20-ak minuta dnevno da bi se vaše dijete osjećalo prihvaćeno i sigurno. Važno je napomenuti: nikada nemojte uskraćivati djetetu vaše vrijeme za kaznu, jer mu na taj način pokazujete da nije vrijedno vašeg vremena samo zato jer je nešto učinilo što povećava osjećaj nesigurnosti.

 

Što učiniti ako je moje dijete zlostavljano?

    Učite svoje dijete da se nasilje ne smije tolerirati. Ako se radi o verbalnom zlostavljanju, vrijeđanju ili socijalnoj izoliranosti učite vaše dijete da se bori za sebe, ali na način koji ne vrijeđa druge ljude. Uvijek može pomoći vježbanje korištenja ja-poruka (tj. poruka oblika: JA SE OSJEĆAM____(npr. povrijeđeno)_____JER TI ____(opis ponašanja, npr. mene nazivaš ružnim imenima)______. AKO TI NASTAVIŠ, JA ĆU SE MORATI OBRATITI STRUČNOJ SLUŽBI I RAVNATELJU ZA POMOĆ.)

     Ako se radi o fizičkom nasilju, ispitajte istinitost tvrdnji svoga djeteta (jer bi Vam moglo biti jako neugodno napasti drugo dijete ako je zapravo vaše dijete skrivilo tučnjavu). Ako se radi o prvom fizičkom obračunu vašeg djeteta i drugog djeteta, dajte prvo mogućnost vašem djetetu da riješi taj sukob (to ne znači da ćete cijelu situaciju ignorirati; treba popričati s djetetom, ali nećete angažirati razrednike, ravnatelja, i roditelje drugog djeteta) jer je naročito čest slučaj kod dječaka da na početku prijateljstva odmjere snage, a da zatim budu izuzetno dobri prijatelji. Vašom intervencijom u ovakvom slušaju biste samo mogli naštetiti društvenom ugledu svog djeteta, pogotovo u adolescenciji.

     Ako se radi o ponavljanim fizičkim sukobima vašeg djeteta s drugom djecom ili drugim djetetom, onda je vrijeme da potražite pomoć. U tu svrhu možete primijeniti jednu ili više sljedećih mogućnosti:

1.                            Upoznajte roditelje djeteta s kojim se vaše dijete sukobljava. Bez optuživanja njihovog djeteta zatražite pomoć od njih. Npr. možete im reći da su vaša djeca u sukobu i da tražite pomoć od njih kako bi se ta situacija riješila. Možda roditelji tog djeteta uopće nisu informirani o ponašanju svog djeteta u školi.

2.                            Možete potražiti pomoć učiteljice ili razrednice svog djeteta. Ukoliko razrednici vide da se ne mogu nositi s problemima koje Vaše dijete ima, oni će tražiti suradnju stručne službe.

3.                            Ako sami vidite da se zlostavljanje Vašeg djeteta ne smanjuje, potražite pomoć stručne službe.

              Antonija Mijatović, dipl. psiholog - prof.

Preporučena literatura:

Rumpf Joachim: Vikati, udarati, uništavati. Kako postupati s agresivnom djecom (2009). Jastrebarsko, Naklada Slap.

Greenspan Stanley: Zahtjevna djeca (2008). Buševac, Ostvarenje doo.

http://www.child-encyclopedia.com/en-ca/child-aggression/what-can-be-done.html

 




Tražilica



 


Kalendar
« Srpanj 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 30 1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31 1 2 3 4 5 6
Prikazani događaji


Brojač posjeta
Ispis statistike od 19. 2. 2011.

Ukupno: 2347366
Ovaj mjesec: 2391
Ovaj tjedan: 43
Danas: 4

Natječaji

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 





preskoči na navigaciju