Osnovna škola Marije i Line Umag

Od 10. do 17. siječnja 2016. učenici umaške škole, Linda Marić, Nika Jurdana, Gaia Turina i Stefano Mekinić bili su u radnom posjetu Bugarskoj u sklopu projekta P.L.A.C.E.S.  S njima u pratnji bile su prof. engleskog jezika Alenka Banić Juričić, glavna koordinatorica projekta  i Mirela Zemčak, prof. glazbene kulture.

Iz svake partnerske škole u Bugarsku doputovalo je po četvoro učenika u pratnji dvoje učitelja. Ukupno nas je bilo 18 učitelja iz 8 partnerskih škola te tridesetak učenika te domaćini, učitelji i učenici iz bugarske OŠ „Ivan Vazov“ iz Vidina. Učenici su cijelo vrijeme boravka bili smješteni u obiteljima domaćina.

Učenici i učitelji obišli su mnoge znamenitosti Vidina, poput dvorca babe Vide i prošetali obalom Dunava koja dijeli Bugarsku od susjedne Rumunjske.

Posjetili su također i poznatu spilju Magura u blizini Vidina, u kojoj su pronađeni mnogobrojni crteži iz prapovijesnog doba te Belogradchik stijene pod zaštitom UNESCO-a, koje se protežu u blizini mjesta Belogradchik, u okrugu grada Vidina.

U radnom dijelu u školi učitelji su sudjelovali na projektnim radionicama vezano za unapređenje rada na projektu te za korištenje zajedničke projektne web platforme na koju će uploadati sve materijalne i nematerijalne rezultate projekta.

Učenici su osmišljavali digitalni multilingualni rječnik i brošuru na kojoj su prezentirali svoje legendarne lutke, kušali tradicionalne bugarske specijalitete i okušali se u igrama team-buildinga.

U ponedjeljak, u ranim jutarnjim satima naš hrvatski tim vratio se iz Bugarske prepun pozitivne energije i prezadovoljni ljubaznošću i gostoprimstvom domaćina. U Bugarskoj smo proveli sedam nezaboravnih dana, od toga pet u sklopu projektnih aktivnosti učenja i podučavanja u bugarskoj partnerskoj školi „Ivan Vazov“ u Vidinu. Prije dolaska u Vidin, proveli smo dva dana u bugarskom glavnom gradu Sofiji gdje smo razgledali najvažnije znamenitosti bugarske metropole i provozali se gradskom podzemnom željeznicom.

Koordinatorica projekta: Alenka Banić Juričić, prof.

Evo što su sami učenici pojedinačno izjavili o svom boravku u Bugarskoj:

Nika Jurdana: U Bugarsku išli smo u sklopu projekta P.L.A.C.E.S. Tamo smo bili tjedan dana i bilo nam je jako lijepo. U Sofiji smo vidjeli puno starih pravoslavnih crkva. Jednu noć smo proveli u Sofiji i onda se drugi dan zaputili u Vidin kod obitelji domaćina. Oni su nas tamo jako lijepo dočekali s ukusnom večerom. Hrana mi se tamo jako svidjela. Tamo je padao snijeg i svi smo se grudali. S obiteljima sam svaki dan išla na večeru ili na ručak u neki restoran. Svi su bili jako dragi prema meni. Upoznali smo puno druge djece, a najbolje smo se slagali s djecom iz Bugarske i Italije. S njima smo se družili svaki dan. Voljela bih još jednom posjetiti Bugarsku jer mi nedostaju sva djeca s kojima sam se tamo upoznala, a na ljeto, možda, i odem tamo opet!

Linda Marić: Upoznavanje Bugarske započelo je u Sofiji, gdje smo obišli Katedralu sv. Aleksandra Nevskog, usput smo obišli još poneku crkvu te ostatak dana proveli u razgledavanju Sofije. Sljedeći dan stigli smo u Vidin, gdje su nas dočekali naši domaćini. U Vidinu su za nas pripremili i predstavili legendu o Babi Vidi, nakon toga smo posjetili tvrđavu Babe Vide što mi se najviše svidjelo. Jedan dan smo se uputili na izlet u Belogradchik, gdje smo hodali do poznatih stijena. Sa svojim domaćinom svaki smo dan pomalo upoznavali sam grad Vidin.  Svakodnevno sam sudjelovala u raznim radionicama, koje su bile organizirane  za nas u školi, na kojima smo igrali razne igre na engleskom jeziku i učili bugarsku abecedu te se malo upoznali sa bugarskom kuhinjom koja mi se itekako svidjela. U slobodno vrijeme družila sam se s učenicima iz drugih zemalja kao i s domaćinima. I tako sam stekla nova, lijepa prijateljstva, što mi je i najljepši dio mog boravka u Bugarskoj. Moja obitelj domaćina jako se potrudila oko mene, pogotovo moja vršnjakinja Iva. Osjećala sam se ugodno i sigurno. Svidjelo mi se kada mi je Ivina mama rekla: „Od sada sam ja tvoja mama.“ Domaćini su spremali tradicionalna bugarska jela, od kojih mi se najviše svidjelo Wine kebap (riža sa svinjetinom). Ponekad smo su me vodili u restoran gdje smo se također lijepo družili. Osjećala sam se kao kod kuće. Na kraju smo se jedva rastali te su me pozvali da ih posjetim sa svojom obitelji, a ja sam uzvratila pozivom u Umag. Osim s Bugarima  najviše smo se družili s djecom iz Italjie, gdje bi svakodnevno odlazili u šetnju gradom, a ponekad i na toplu čokoladu i pizzu, gdje bi se međusobno družili i  razgovarali. Tako smo se  dobro sprijateljili da smo se veoma teško rastali i obećali jedni drugima da ćemo se opet vidjeti.

Ovo mi je jedno prekrasno, nezaboravno iskustvo te sam sretna što sam dobila priliku biti dio projekta P.L.A.C.E.S. 

Sve pohvale organizaciji i posebno jedno veliko hvala učiteljici Alenki Banić Jurčić.

Stefano Mekinić: U Bugarskoj sam bio u školi i učio bugarsku  abecedu, družio se s novim prijateljima, išao na izlete u Belogradcih, šetao po Vidinu i Sofiji. Vidio sam dvorac Babe Vide, planine u Belogradcihku, crkve u Sofiji... Najviše su mi se svidjeli  u Bugarskoj prijatelji  koje sam upoznao, hrana i škola u Vidinu. Upoznao sam mnogo novih prijatelja: Petia koji me ugostio u svom domu, Vanesu, Radinu, Annu, Betty, Simonu, Simonea, Cenislava, Kristiana, Lucu i druge. U  Bugarskoj mi je bilo predivno. Oduševljen sam ljubaznošću domaćina i toplim dočekom prijatelja iz Bugarske. Oni i prijatelji iz Italije mi i sada nedostaju i želio bih se vratiti u Vidin. Nadam se da ću se s nekima od njih sresti ovo ljeto u Umagu.

Gaia Turina: U Bugarskoj mi je bilo jako fora. Naučila sam puno zanimljivih stvari i lijepo sam se provela. Putovali smo avionom do Sofije, gdje smo ostali u predivnom hotelu „Best Western Bristol“. Za Vidin smo sljedeći dan krenuli autobusom. Domaćini su me jako lijepo primili, atmosfera je bila odlična, a hrana još bolja. Svaki dan smo se prošetali poslije škole s prijateljima. Otišli bi u obližnji prodajni centar na Coca-Colu ili sok. Škola u Vidinu je odlična i imali su odličan program. Najviše mi se svidio izled na Belogradchicske stijene. Belogradchic je mali grad blizu Vidina poznat po tim stijenama. Odlazak je bio tužan i neki su čak ispustili koju suzu. S našim prijateljima domaćinima održat ćemo kontakt i možda se opet naći.