Udrga antifafašista Bujštine raspisala je literarni natječaj na temu Marije Medice i Line Zacchigne povodom 82. obljetnice njihove smrti. U nastavku možete pročitati nagrađene radove naših učenica.
1. mjesto
Marija i Lina
Vrijeme se naoblačilo, oko dva nježna sjaja
potpuno se zamračilo.
Taj sjaj, mali hrabri plamen, sad već treperi, polako kao da
se gasi – tko će da ih spasi?
Kroz tamu je odjeknuo njihov glas, sve jači i jači
iz časa u čas, ali burni ga vjetar potpuno smrači.
Nestalo je kao svjetlo u hladnoj noći, no te riječi
nikada neće proći.
Dva hrabra glasa, dva ljudska spasa, govorila su
za one koji su se u strahu krili. Za pravdu su
stale bez srama govoreći istinu svima oko nas i nama.
Mlade dane i velike snove predale su nadajući se
za bolje. Iako su pale u najmračnijoj tmini, njihova
hrabrost zauvijek u ljudima živi.
Možda je njihov dah zastao, mladi je sjaj
vječno zaspao. Ali hrabri koraci ostavili su čvrsti
trag, na vječnom putu, iako je njihov san zaustavljen u
jednom trenutku. Dvije prijateljice, hrabre optimistice, pustile
su jeku koja će vječno Istrom glasiti, one su naše junakinje
i uspjele su mlade spasiti
Doris Ibrišimović, 8. a
Mentor: Valentina Sivak
2. mjesto
Dvije duše, jedan put
Marija i Lina
U povijesti postoje imena koja ne blješte s naslovnica zbog bogatstva, već zbog tihe snage kojom su mijenjala svijet. Takva su imena Marija i Lina. Njihov put nije bio određen slavom, već jednim obećanjem, jednom zemljom i jednim neraskidivim prijateljstvom koje je postalo snažnije od samoga straha.
Bile su to dvije mlade djevojke u najljepšim godinama života, u godinama kada bi jedina briga trebala biti pjesma i snovi o budućnosti. No, u vrijeme u kojemu su one živjele, zahtijevalo se od njih da odrastu preko noći. Marija i Lina nisu odabrale oružje, izabrale su nešto mnogo teže – postale su oslonac onima koji su se borili za slobodu. Njihova srca kucala su u istom ritmu, ritmu istarske zemlje koju su voljele više od vlastite sigurnosti. Ono što njihovu priču čini duboko emotivnom nije samo njihova mladost, već trenutci najveće kušnje. Kada su se suočile s mrakom, kada je neprijatelj tražio riječ, njihove usne su ostale nijeme. Svakim trenutkom šutnje, one su štitile tuđe živote, svjesne da time polažu svoje. Pouka njihova života je jednostavna, a opet tako velika: sloboda se ne rađa iz mržnje, nego iz nevjerojatne požrtvovnosti. One su nas naučile da se prava vjernost dokazuje onda kada je cijena najviša. Njihov odlazak tog ožujka 1944. nije bio kraj, već početak legende koja i danas živi u školskim hodnicima i osvijetljenim ulicama.
Danas, kada prođemo pokraj njihovih spomenika ili čujemo njihova imena, ne bismo se trebali sjećati samo tuge. Trebali bismo osjetiti ponos. Marija i Lina su nam ostavile putokaz –podsjetnik da su solidarnost i hrabrost jedina svjetla koja nijedan mrak ne može ugasiti. Dvije duše, jedan put i jedna vječna lekcija o tome što znači biti čovjek.
Klara Ražov, 7. d
Mentor: Magdalena Čuljak Gržetić
3. mjesto
Žrtva, spas i muka
Svaki dan, svaku noć
škola draga podsjeća
nas na to, rat pun muka
rat pun tajni, Marija i
Lina heroji su pravi!
Svaki dan, svaku noć
mislim na to, kroz žrtve
i muke prošle su one,
ali i spas su nam donijele.
Rat pun muka završio je,
ali tuga u državama ostala je.
Ida Kindler, 5. c
Mentor: Božidar Cvenček
