Osnovna škola Marije i Line Umag

Danas kada se u svim školama slavio zadnji dan nastave prvog polugodišta i kada smo s veseljem krenuli ka Božićnim blagdanima i novoj 2025. godini jedna osnovna škola zavila se u crno, a s njome i cijela lijepa naša. Strašno je to što se dogodilo, nezamislivo….

Traženje uzroka zbog čega se dogodio ovaj strašni čin vjerujem u svima nama izaziva ogromnu tugu, ljutnju, bijes, ogorčenost, bespomoćnost, tjeskobu. Ovakva tragedija ne utječe samo na djecu, roditelje i učitelje škole u Prečkom već jednako, vjerujem, utječe na sve nas i svima nama stvara ožiljke.  

U školi nismo razgovarali o tome s djecom jer nismo znali točne informacije i na Vama roditeljima je da obavite težak razgovor s Vašom djecom. Ne postoji lak način niti lak put, djeca će postavljati pitanja i tražiti odgovore. Recite im istinu primjerenu njihovu uzrastu. Danas su djeca sveprisutna na različitim društvenim mrežama i saznat će na drugi možda još okrutniji način.

Ovo su neke od smjernica koje Vam mogu pomoći u razgovoru s djecom:

Korak 1: Pobrinite se za sebe (analogija s avionom-prvo sebi stavite masku)

Kako biste vodili teške razgovore s djecom, morate moći upravljati svojim emocijama. To ne znači isključiti svoje osjećaje. Tijekom ovakvih događaja najčešće se osjećamo ljutito, tužno, bespomoćno, ukočeno i zgroženo. Podijelite to s obitelji, prijateljima i djecom kada budete razgovarali. U razgovoru s djecom budite emocionalni vođa.

Odvojite vrijeme tijekom sljedećih dana za aktivnosti samonjege (druženje s obitelji i prijateljima, šetnja, slušanje glazbe, što god vam odgovara). Podsjetite se onog dobrog što se svakodnevno događa u školama i domovima. Kada smo bombardirani nezamislivom tragedijom, važno je sjetiti i onog pozitivnog. Bez toga, situacija može izgledati bezizlazno.

Korak 2: Stvorite prostor za razgovor

Može se otvoriti razgovor o mogućnosti da se situacije kao ova danas mogu dogoditi bilo gdje. Budite iskreni i recite djeci kod kuće kako se osjećate i druge uobičajene reakcije koje ljudi mogu imati

Naglasite očekivanja da se jedni prema drugima moramo odnose s poštovanjem i pažnjom.

Korak 3: Potvrdite

Budite iskreni o tome što se dogodilo koristeći razvojno primjeren jezik. Mlađa djeca trebaju konkretnija objašnjenja izrečena jednostavno u nekoliko fraza.

Npr. Danas se loša stvar dogodila u osnovnoj školi u Zagrebu. Mladić je ranio djelatnike i djecu. Jedno je dijete umrlo. Policija je uhvatila mladića. Svi su jako tužni, a ima puno ljudi koji pomažu.

Za stariju djecu neka informacije budu izravne i usmjerene na incident i žrtve, a NE na počinitelja.

Važno je podsjetiti djecu da su svi osjećaji u redu. Neki neće biti tužni. Incident im se može činiti dalekim i nepovezanim. Drugi se mogu osjećati van sebe, a neki bi se mogli prisjetiti neke nedavne tragedije koju su doživjeli.

Pazite da ne navedete premalo ili previše informacija. U doba društvenih medija i 24-satnih vijesti, djeca su vjerojatno čula za incident u školi. Vodite otvorene razgovore. Nemojte izmišljati priče ili ublažavati.

Korak 4: Slušajte

Otvorite im se i pustite ih da postavljaju pitanja. Raspravu možete započeti tako da ih pitate koja pitanja imaju ili što ih brine.

Prvo je korisno saznati što oni znaju. Djeca će često strašne događaje nadopuniti detaljima ili sjetiti još strašnijih događaja. To je izvrsna prilika za otvaranje rasprave i razjašnjavanje zabluda.

Korak 5: Razmotrite koje korake treba poduzeti u ovakvim situacijama

Razmotrite koje korake treba poduzeti u ovakvim situacijama (u školi ćemo razgovarati o sigurnosti i postupcima koji prethode tome). Imenovati odrasle i vršnjake koji im mogu pomoći i kako oni mogu pomoći drugima kako bi svi bili sigurni.

Nakon ovakvih razgovora učenici će trebati vremena i prostora da ih obrade, ali njihova okolina (učionica, ili u ovom slučaju kuća za vrijeme praznika) bi trebala ostati sigurna i predvidljiva (u smislu da se što je više moguće, vratite svakodnevnici i rutini).

Korak 6: Vodite brigu o načinu provođenja vremena

Ograničite vrijeme ispred ekrana i opsežnu izloženost vijestima. Zamijenite to s provođenjem vremena s obitelji i prijateljima. Napravite plan s djecom o stvarima koje mogu učiniti kako bi se pobrinuli za svoje mentalno zdravlje (igranje društvenih igara s obitelji, čitanje knjige, slušanje glazbe, fizička aktivnost…).

Korak 7: Pratite djetetovo ponašanje i emocije

Promatrajte djetetovo ponašanje i pripazite na znakove anksioznosti (nesanica, pretjerana briga o vanjskim događajima, strah, izolacija). Pitajte dijete kako se osjeća. Ukoliko zatrebate dodatan savjet i pomoć, možete se obratiti telefonskim putem na Telefon za psihološku pomoć (01 48 28 888) svakog radnog dana od 10 – 22h. U to je vrijeme uz liniju dežuran stručnjak – psiholog, dodatno educiran u psihološkom savjetovanju, po povratku u školu obavijestiti razrednika i/ili stručnu službu o potrebi da se s Vašim djetetom dodatno razgovara.

Svoj djeci OŠ Prečko, roditeljima i njihovim nastavnicima izražavam duboku sućut u svoje osobne ime i ime svih učenika i djelatnika naše škole.

Sanja Zakinja, prof.

Ravnateljica OŠ Marije i Line